Kolekcionar plaća novinama milijune za digitalizaciju starinskih fotografija
Ostalo
Za mnoge novine digitalizacija desetljeća foto arhiva je važna, ali nije hitna; uvijek cilj, ali nikad prioritet; odlična ideja, ali veliki trošak. Zato je toliko mnogo urednika u posljednjih nekoliko godina bilo toliko željno poslovati s Johnom Rogersom, kolekcionarom iz Little Rocka u Arkansasu.
Rogers je 2008. platio 1,62 milijuna dolara za bejzbol karticu Honusa Wagnera. Sljedeće godine počeo je novinskoj industriji dokazivati da je jednako ozbiljan u vezi s nabavom starinskih fotografija kada je sklopio dogovor o otkupu arhive Detroit Newsa. Bio je to prvi od nekoliko sporazuma koje će Rogers postići s novinama u idućih nekoliko godina, a čini se da je spreman raditi mnogo više takvih poslova.
Pronaći fotografiju staru više od nekoliko godina uvijek je bila avantura u najboljem slučaju, kaže Bob Houlihan, direktor fotografije Detroit Newsa. “Dogurali bismo ga do četvrtog kata, prošli negdje oko 25 ormarića za spise, skenirali ga, napisali i krenuli svojim veselim poslom.”
Digitalizacija arhive bila je nešto što su News oduvijek željeli učiniti, kaže Houlihan, ali prema njegovoj procjeni, koštalo bi između 1 i 5 dolara po fotografiji da to učini kako treba.
Suočavanje s Rogersom nije bilo nikakve cijene. Zapravo, platio je papir – iako niti jedna strana neće reći koliko – zatim je uzeo originale i počeo davati digitalne kopije, zajedno s metapodacima koji su u usporedbi s prošlošću učinili korištenje arhive nakratko.
'Sada je potrebno 10 ili 15 pritisaka na tipke umjesto sat vremena istraživanja', kaže Houlihan.
The News je svoje fotografije prodavao samo kao kolekcionarski predmet. Nije prenio autorska prava i još uvijek može prodavati kopije – zapravo lakše. Druge su novine poslovale s Rogersom pod drugačijim uvjetima - uvjete Rogers i novine obično drže za sebe.
“Dali smo sedmeroznamenkaste čekove na papire i sklopili smo poslove u kojima nije bilo gotovine. Većina uključuje nešto novca”, kaže Rogers. “Nikad još nismo imali papir koji nam dopušta da otkrijemo koliko smo platili.”
Neki, poput St. Petersburg Timesa (u vlasništvu The Poynter Institute), neće ni reći gdje završavaju tiskani originali. 'Želimo biti sigurni da poštujemo uvjete sporazuma', kaže urednik istraživanja Tim Rozgonyi. On je, međutim, vrlo precizan o prednostima digitalizacije. Tiskane kopije, kaže Rozgonyi, “dostupne su samo onoliko koliko su bile indeksirane. To su učinili ljudi i ne možete to usporediti s indeksiranjem metapodataka cijelog teksta. Mogućnost pretraživanja je za redove veličine bolja.”
Rogers kaže da se svi njegovi novinski partneri tako osjećaju, bez obzira na specifične uvjete njihovog sporazuma. 'Oni su cijenili činjenicu da ćemo im pružiti nekoliko milijuna dolara usluga', kaže on. On također pruža informacije koje bi za novinsku organizaciju mogle biti neprocjenjive. 'Svaki djelić metapodataka je dostupan, uključujući rukopisne informacije na poleđini fotografija.'
Uz Detroit News i St. Petersburg Times, Rogers Photo Archive sada u svojoj kolekciji navodi Chicago Sun-Times, Chicago Daily News, Detroit Tribune, Detroit Free Press, Detroit Journal, The Denver Post, Denver Evening Post, The Sporting News i Sport Magazine.
Rogers je prije desetak godina počeo prikupljati velike arhive fotografija od pojedinačnih fotografa i kaže da je u razdoblju od šest ili sedam godina prikupio oko 3 milijuna slika, prvo od sportskih fotografa. “Bio je to unosan posao i bio je ugodan.”
Kaže da njegova zbirka sada obuhvaća više od 10 puta veći broj – oko 35 milijuna slika, prema Rogersovim riječima, od kojih on posjeduje ili dijeli autorska prava na oko 25 milijuna.
'Strpljivo gradimo najveće svjetsko skladište starinske fotografije', kaže Rogers. Priznaje da ne može uvijek biti sve u pisanju čekova i stjecanju naplata. U nekom trenutku očekuje da će njegova kolekcija početi donositi novac, a ne samo da će ga inspirirati da troši više. 'Ako ne zarađujemo, ne mogu ovo nastaviti, ali ono što pokreće ovo je moja strast prema fotografiji.'
Rogers kaže da njegov telefon 'odzvanja' od interesa drugih novina, te je uvjeren da je pronašao način da svoju ljubav prema slikama spoji s potrebama novina i njihovom željom za digitalizacijom.
“Ono što pokreće ovo nije ekonomija, ono što pokreće je to što sam foto-lud. Ako mogu, sa strane, imati poslovni model koji funkcionira”, kaže Rogers, “onda tim bolje.”
Digitalizacija cijele arhive novina je radno intenzivna i dugotrajna, obično traje veći dio godine, a ponekad i više.
Rogersovi arhivisti pažljivo pakiraju svaku zbirku i prenose je u Arkansas, gdje skeniraju svaku tiskanu kopiju, prednju i stražnju stranu, i mukotrpno sastavljaju natpise, datum, sadržaj, izvor i druge podatke.
“Zamislite da to učinite s milijun i više fotografija”, kaže Rozgonyi iz St. Petersburg Timesa, koji je projekt započeo prošle jeseni i očekuje da se njegove posljednje datoteke vrate kasnije ove godine. U međuvremenu, kaže, novine zadržavaju pristup svojim fotografijama. 'Možemo im reći da nam je potrebna fotografija i dobiti je gotovo odmah, čak i tijekom procesa.'
Nijedan urednik nije mogao nikome predati cijelu arhivu svojih novina bez imalo dvojbe, bez obzira na to koliko je projekt dostojan ili pažljivo pregovarao o uvjetima. Rozgonyi kaže da je razgovor s Houlihanom bio od velike pomoći u otklanjanju svih strahova koje je Times mogao imati.
Detroit News, kao prvi list koji je poslovao s Rogersom, nije imao takve reference za provjeru. Kao 'due diligence', kaže Houlihan, otišao je u Little Rock kako bi sam provjerio Rogersovu operaciju. Vijesti su se također rastajale sa samo trećinom svoje kolekcije odjednom. To je uglavnom bilo iz logističkih razloga, kaže Houlihan, ali je bilo i malo manje zastrašujuće od davanja svih fotografija Rogersu odjednom, 'u slučaju da mu izgori skladište ili da ga udari autobus ili nešto slično'.
Houlihan očekuje da će vratiti posljednju svoju digitalnu datoteku kasnije ovog mjeseca. Sada ima veliko povjerenje u Rogersa, ali se sjeća kako je bilo gledati te prve sanduke kako izlaze kroz vrata u rukama stranaca. 'Postojao je određeni faktor nabora.'
Nakon što tiskane kopije stignu u pogon Rogers u Arkansasu, posao je ponekad kompliciran zbog stanja originalnih fotografija. “Ulazimo u te arhive”, kaže on, “i većina, nažalost, nije ostala netaknuta. Postoje velike praznine ili je pohranjena u podrumu i oštećena je od vode… Većina nije sačuvana kako bi trebala biti.”
Rogersa posebno uzbuđuje restauracija fotografija iz prve polovice 20thstoljeća koji su se rutinski uništavali uređivačkim oznakama napravljenim masnom olovkom i drugim štetnim materijalima. Pušta o tome da vidi lica - od gangsterskog 'mitraljeza' Jacka McGurna do budućeg predsjednika Johna F. Kennedyja - nekoć izbijeljena, a sada pronađena od strane njegovih arhivista.
“To je naša povijest. To je Amerika', kaže Rogers.
Jednako je strastven prema neobjavljenim slikama i neispisanim negativima. “Fotograf bi mogao otići na zadatak i snimiti 100 slika i ispisati samo jednu od njih”, kaže Rogers. Njegov cilj je imati ih sve.
Kenny Irby, viši fakultet za vizualno novinarstvo u Poynteru, kaže da vrsta zakopanog blaga u obliku neobjavljenih fotografija može ući u povijest, kao i Poznata slika predsjednika Billa Clintona Dircka Halsteada sa pripravnicom Monicom Lewinsky . “Iznio je argument da, da je tu sliku dao časopisu Time, nitko je ne bi mogao pronaći.” Halstead ga je imao u vlastitoj arhivi jer je čuvao svoje zapise, kaže Irby.
Irby također shvaća ono što on naziva 'daljom komercijalizacijom fotografije', uključujući agresivan marketing koji mnoge novine sada poduzimaju za povijesne i popularne slike iz svojih arhiva - nešto što Rogersovi dogovori ne samo da dopuštaju, već i olakšavaju.
Poynterov medijski poslovni analitičar Rick Edmonds otvoreno govori o potrebi da novine mudro koriste svoju imovinu.
'Novine jednostavno ne zarađuju dovoljno da zadrže kvalitetu i da ulože pravi novac u sve stvari za koje znaju da trebaju isprobati - mobilne, tablet aplikacije itd.', kaže Edmonds. “Dakle, oni su vrlo veliki, i već nekoliko godina, na rasprodaji nebitne imovine ili poduzeća.”
I ne samo foto arhive, kaže Edmonds. Kao primjer nudi Scrippsovu prodaju prava na određene stripove. Pronalaženje novih prihoda koji štite prioritete, kaže Edmonds, 'To će im pomoći da dođu do digitalne budućnosti.'
Rogersovi prvi novinski partneri u Detroit Newsu kažu da već vide prednosti, i novinarske i komercijalne.
“Vidjeli smo ogroman porast prodaje tiska - Motown stvari, neredi '67, sport itd.,” kaže direktor fotografije Houlihan. Jedina loša strana koju zasad vidi je lakoća s kojom se sada može izgubiti u arhivi - ovih dana, a da to ne dogura do četvrtog kata.
'Ulazim po stvari i izlazim na zrak tri sata kasnije jer sam tako opčinjen onim što sam pronašao.'