'Radio Atlas' prenosi slušatelje podcasta diljem svijeta

Često slušam audio dok radim nešto drugo: vozim ili radim ili čistim kuću.

Budući da mi je pažnja podijeljena, radi udobnosti slušam podcaste ili audiopriče snimljene na engleskom.

Naravno, nisu svi podcastovi snimljeni na engleskom jeziku. No donedavno je bilo teško pronaći i slušati ponude govornika kojima nije maternji jezik. Neki kraći radijski komadi koriste talent za snimanje glasa za sinkronizaciju, ali to je obično rezervirano za kratke audio isječke u komadu koji je izvijestio novinar koji govori engleski.

Unesi “Radio Atlas .” Web-stranicu je nedavno kreirala radijska producentica Eleanor McDowall, koja je pomogla pioniru ' animirani radio ” produkcije u Velikoj Britaniji i tko producira dokumentarni program BBC Radija 4” Kratki rezovi ” kao njen dnevni posao radeći kao viši producent u radio produkcijskoj kući Proizvodnja padajućeg drveća .

“Radio Atlas” je najnoviji McDowallov popratni projekt, a nudi titlove na engleskom jeziku za radijske dokumentarne filmove proizvedene diljem svijeta. Do sada sam gledao tri njezina titlovana projekta, a iskustvo je hibrid između slušanja radijske emisije i uronjenja u potpuno novu kulturu. Zaboravio sam da sam u jednom trenutku čitao titlove; podsjetilo me na odlazak u operu i mogućnost razumijevanja izvođača a da ne govorim talijanski.

Posebno mi se sviđa što je “Radio Atlas” odlučio ne sinkronizirati teme intervjua; to znači da slušatelji moraju vidjeti titlove, ali također znači da mogu čuti sve suptilne glasovne znakove iz izvornog zvučnika. Postoje li načini da to učinite još jednostavnijim iskustvom slušanja? Moguće da je tako — a to bi otvorilo sve vrste novih načina razmišljanja o audio pričama iz cijelog svijeta.

Pitao sam McDowall bi li odgovorila na neka pitanja o “Radio Atlasu”, kako razmišlja o prijevodu i gdje bi platforma mogla ići dalje.

“Radio Atlas” titluje zvuk iz cijelog svijeta kako bi ljudi mogli čuti djela zvuka na jezicima koje nužno ne govore. Kako pronalazite materijal za prevođenje?

Za početak sam se obraćao producentima čije sam radove već poznavao s međunarodnih natjecanja ili koje sam upoznao i s kojima sam započeo razgovore o intrigantnim projektima na kojima su radili. Nadam se da ću, sada kada je pokrenut, što više ljudi naiđe na to da ću moći ući u um producentske košnice i otkriti uzbudljive dokumentarne filmove koje ne bih ni znao tražiti. Već sam imao prijedloge za kineski, velški, irski, francuski i danski zvuk, pa se radujem što ću ih istražiti.

Kakav je tijek rada i koliko često planirate objavljivati?

Sve sam titlujem na Final Cut Pro, tako da je sporo. Ali nadam se da će svaki mjesec biti barem tri nova filma s titlovima. Što se tiče web-mjesta za streaming filmova — model se želi približiti Mubi nego Netflix. Mali, uređeni prostor, a ne golemi resurs.

Odakle vam inspiracija za projekt?

To je zapravo proizašlo iz osobne želje, da mogu pristupiti raznolikijoj paleti dokumentarnih filmova, raznovrsnijem rasponu stilova i pristupa. Bio sam toliko zaintrigiran, uzbuđen i izazvan nekim od audiozapisa koje sam čuo na drugim jezicima u posljednjih nekoliko godina da sam postao tužnim što ne postoji lakši način da postane dio mainstreama .

Već sam viđao titlove u prostorima za događaje, uglavnom sastavljene od nevjerojatnih U Mračnom radiju ovdje u Ujedinjenom Kraljevstvu i svidjelo mi se koliko bi to moglo biti upečatljivo. Bilo je to bliže iskustvu slušanja nego iskustvu čitanja, za koje sam otkrio da može postati kada slušate s papirnatim prijepisom, i omogućio je da zvuk dođe do izražaja. Želio sam izgraditi platformu za takva iskustva kako bi ti fascinantni dokumentarni filmovi postali što lakše dostupniji.

Jako mi se sviđa što originalnom jeziku dajete prostora za disanje u djelu — da prijevod dolazi putem vizuala umjesto zvuka. Kako ste došli do odluke da to učinite, a ne da imate glasovne snimke na (ili umjesto) originalnog materijala?

EM: Oh, mislim da je za mene to uvijek morao biti tekst a ne audio! Sva čarolija je u zvuku — u trudničkim pauzama, progutanim jecajima, razmacima između riječi. Ako ga presnimavate, gubite tu autentičnu glazbu, isporuku, komično vrijeme govornika. Iako titlovanje s tekstom ima svoje komplikacije - to još uvijek nije baš audio iskustvo, na jednom je mjestu i traži više od slušatelja nego samo uključivanje bežične veze. No, nadamo se, ako prostori kao što su iTunes, Soundcloud, Acast i Mixcloud počnu eksperimentirati s načinima kako to učiniti, onda možemo krenuti prema najprirodnijem načinu da ga neprimjetno ugradimo u iskustvo slušanja.

Postoje li načini na koje ljudi to mogu iskusiti bez vizuala? Toliko se zvuka reproducira putem aplikacije ili preko radija u autu, dok osoba radi nešto drugo dok sluša?

Ne znam - ali bi me zanimalo da saznam! Znam da se programi povremeno vraćaju na druge jezike (zamjena voditelja, dodavanje sloja audio prijevoda intervjuima), pa se to može, ali ono što me u ovom trenutku zanima je što više približiti iskustvu slušanja nešto na svom jeziku.

Vaš prvi objavljen intervju je s belgijskom audio umjetnicom Katharinom Smets, koja intervjuira nekoga iz Detroita. Čuo sam mnogo intervjua o Detroitu, ali nikad niti jedan od nekoga iz Belgije — i moram reći, jako su mi se svidjele međukulturalne veze. Kako ste se susreli sa Smetsovim radom?

ja s Katharinom Smets prije godina kada je došla u London kako bi istražila ovdašnju radijsku scenu. Pustila je mali isječak iz “Writer” na konferenciji na kojoj sam bio prošle godine i toliko me zaintrigirala dinamika dokumentarca. Osjeća se kao da pucketa od napetosti. Moram također reći da se i mene jako svidjela ideja da čujem Ameriku iz perspektive autsajdera. Toliko sam navikao slušati priče u kojima Amerikanci istražuju novi prostor, da je bilo vrlo uzbudljivo čuti to naopako i razumjeti što to čini u prijenosu u eteru, a što ne. Njezin prijevod u glasu je tako zanimljiv - poetičan, a ne doslovan, i vjeruje da je slušatelj razumio određenu količinu. Sviđa mi se ta ideja, da nam od našeg prijevoda možda treba poezija i emocionalno razumijevanje, a ne samo činjenice onoga što je rečeno.

Skrenuvši u malo drugačijem smjeru, gdje tražite inspiraciju u audio svijetu?

Mislite li u dokumentarcima koje sam snimam? Puno mog vlastitog posla počinje glazbom, mislim da mi to često postavlja ton za doktora iz kojeg se izvlačim. Postao sam opsjednut glazbom za koju se činilo da drži emocionalni ton onoga na što ciljam i onda pokušavam izgraditi zvučni svijet oko njega...

Toliki dio američke podcasting kulture usredotočen je na američki podcasting, a osim nekih s BBC-a, nisam siguran da mnogi ljudi znaju ili slušaju podcaste ili audio koji se nalaze negdje drugdje. Koje podcaste slušate?

Moja omiljena stvar u ovom trenutku je nezavisni britanski podcast pod nazivom “Imaginarni savjet” — napravio ju je pjesnik i filmaš po imenu Ross Sutherland i puna je genijalnih ideja, čudnih audio eksperimenata, istinitih priča i bizarnih drama, ali nekako uspijeva sve to nacrtati jedinstvenim tonom (počeo bih s epizodom „ Šest kućnih zabava ” ako ga želite isprobati).

Osim toga, volim eksperimentiranje audio drame u “Serendipity” podcast (to je suradnja između Ann Heppermann i jednog od mojih omiljenih švedskih producenata — Martina Johnsona) kao i zamršenosti i intimnosti 'Srce' iz Radiotopije. 'Zvuk je bitan' danskog producenta Tima Hinmana (na engleskom) upravo je krenulo i zvuči vrlo zanimljivo i australski podcastovi “ Zvučno izolirana ” i “ Radiotonik ” puni su inventivnih ideja.

Oh i podcast “Adam Buxton”. ! Ovo je možda vrlo specifično za Ujedinjeno Kraljevstvo, ali prva stvar koja me natjerala da brinem o podcastingu bila je emisija koju su vodila dva komičara, Adam i Joe , na alternativnoj glazbenoj postaji koja se zove Xfm. Potajno mislim da svaki put kad slušam novi podcast samo pokušavam pronaći zamjenu za rupu u obliku Adama i Joea u svojoj aplikaciji iTunes. Adam Buxton je nedavno samostalno pokrenuo novi podcast i to je potpuno i potpuno veselje.

Na čemu još radiš?

U svom normalnom radnom životu (“Radio Atlas” se događa samo u moje slobodno vrijeme) snimam dokumentarce u nezavisnoj produkcijskoj kući Proizvodnja padajućeg drveća . Tako da trenutno radim na BBC-jevom dokumentarcu o posljednjim plesovima baletnih plesača i pripremam se za novu seriju 'Short Cuts', dokumentarni podcast i seriju BBC Radio 4 koju snimam s komičarkom Josie Long.

Kamo biste željeli vidjeti “Radio Atlas” sljedeće?

Volio bih da se platforma nastavi širiti, eventualno postati otvoreni prostor za pretraživanje za tuđe podneske i dalje. Volio bih da to bude veliki koristan resurs, zečja rupa u kojoj ljudi mogu otkriti nove načine izrade radija, pristupiti idejama i tehnikama koje ne mogu drugdje.

Osim toga, moj bi san bio da projekt inspirira nekoga koji je tehnološki bolje upućen od mene (idealno jednu od velikih audio kompanija) da nastavi s promicanjem tehnologije titlovanja i da izgradi nešto što se može neprimjetno integrirati u aplikaciju za podcast. Volio bih vidjeti više razgovora o tome kako titlujemo, kako prevodimo, zašto to ne radimo često i koji bi mogao biti najprirodniji način da doživimo zvuk na jeziku koji ne govorimo.