(Ne)informirani podcast: Koja je granica između razotkrivanja zavjera i njihovog pojačavanja?

Provjera Činjenica

David Reinert sa znakom Q čeka u redu s drugima kako bi ušao na predizborni skup s predsjednikom Donaldom Trumpom i kandidatom za američki Senat, zastupnikom Louom Barlettom, R-Pa., četvrtak, 2. kolovoza 2018., u Wilkes-Barreu, Pa. ( AP fotografija/Matt Rourke)

Pokrivanje ludih teorija zavjere i lažnih tvrdnji na mreži dobiva klikove. Ali ponekad može donijeti više štete nego koristi.

U drugoj epizodi Poynterovog ograničenog podcasta o provjeravanju činjenica i dezinformacijama, pokušali smo shvatiti kada im razotkrivanje lažnih narativa na kraju daje veću publiku.

'Učinak novinara koji su se na neki način pridržavali utvrđenih najboljih praksi omogućio je mnogima od ovih manipulatora da stvarno otmu razgovore na podmukle načine', rekla je Whitney Phillips sa Sveučilišta Syracuse u emisiji. “Mnogi su ljudi bili prevareni jer su u osnovi bili dobri u svom poslu.”

Kako onda novinari mogu biti bolji kada izvještavaju o teorijama zavjere i lažnim vijestima? U epizodi Ben Collins razmišlja o svom iskustvu izvještavanja o ekstremizmu za NBC News, a Phillips nas izvještava o svom priručniku kako bi izbjegla širenje dezinformacija.

Slušajte emisiju u nastavku ili gdje god dobijete svoje podcaste. I javite nam što mislite slanjem e-pošte email , tvitanje @factchecknet ili ispunjavanje ovog obrasca .

Ispod je transkript cijele epizode, uređen radi jasnoće i kratkoće. Pročitajte više transkripata za druge epizode (Ne)informiraniovdje.

Bump – 0:41

Daniel Funke: Zvuči kao zaplet koji je strgnut sa stranica nekog čudnog znanstveno-fantastičnog romana.

QAnon je teorija zavjere koja tvrdi da američki dužnosnici ne istražuju rusko miješanje u američke izbore 2016. godine. Umjesto toga, oni istražuju demokrate poput Baracka Obame i Hillary Clinton za razne zlonamjerne zločine.

Još u listopadu 2017., korisnik 4chana počeo je objavljivati o onome što su nazvali 'oluja'. Tada sljedbenici vjeruju da će svi vrhunski demokrati biti poslani u zatvor. Zavjera je postala mainstream tijekom ljeta, kada su Trumpove pristaše počele nositi QAnon majice na predizbornim skupovima.

Čudno, zar ne? Ali to je norma za 4chan, gdje korisnici mogu anonimno objavljivati sve što žele. Korisnici redovito objavljuju rasističke, ksenofobične i seksističke prijevare s ciljem da natjeraju novinare da ih pokrivaju. I ponekad upali.

DF: Danas ćemo u emisiji čuti dvoje ljudi koji su pomogli u pisanju knjige o tome kako pokriti teoretičare zavjere - uključujući ono što ne treba raditi.

Prvo ćemo razgovarati s Benom Collinsom, koji pokriva dezinformacije i internetski ekstremizam za NBC News. Ima nekoliko savjeta za novinare koji redovito razgovaraju s prevarantima na internetu.

Zatim ćemo se susresti s Whitney Phillips na Sveučilištu Syracuse. Objavila je izvješće o tome kako novinari mogu izbjeći da budu prevareni u širenju dezinformacija i lažnih narativa.

Set – 3:17

DF: Nema razloga da bi novinar želio biti na 4chanu. Rasizam, homofobija, seksizam i ksenofobija tamo su norma. No, za novinara NBC Newsa Bena Collinsa, stranice poput 4chan neprocjenjivi su izvori za njegove priče o dezinformacijama i ekstremizmu.

Razgovarao sam s njim o tome kako je pokrivati te priče i kako drugi novinari mogu izbjeći pojačavanje lažnih narativa.

DF: Hej Bene, hvala što si došao u emisiju. Stvarno to cijenim.

Ben Collins: Hej, hvala što ste me primili.

DF: Da, naravno. Dakle, pokrivate ono što nazivate ritmom distopije i znatiželjan sam, kao, što to točno znači.

PRIJE KRISTA: Naravno. Dakle, obično se radi o dezinformacijama i ekstremizmu i u osnovi o tome kako internet utječe na stvarni život. I znam da je trenutno velik fokus na lošim stvarima jer ovog mjeseca u prosjeku imamo dva ekstremistička događaja koja se temelje na internet ideologiji, ali postoje neki dobri dijelovi distopije. Ima i smiješnih stvari. Tehnologija se na neki način infiltrirala u život na načine koje nismo očekivali i bilo bi smiješno da ponekad nije tako glupo i stvarno strašno.

DF: Provedite me kao što izvještavate o teorijama zavjere. Znam da dolaze iz mnogo različitih mjesta, 4chan i 8chan su samo neki od njih. Pa možda razgovaramo o tome gdje te stvari nastaju i zašto.

PRIJE KRISTA: Naravno, i mislim da je puno toga usred bijela dana, a nešto od toga, možda ono pogubnije, na neki način se skriva u grupnim porukama, privatnijim platformama. Ali mislim da je najvažnija stvar koju sada znamo je da nema dovoljno provjera za njih. Kao, vidimo ih na tone na ovim platformama, vidimo tone uglavnom rasista, antiimigrantskih teorija zavjere na dnevnoj bazi kako dolaze kroz iste grupe ljudi na Facebooku i Twitteru. I to su stvari koje dopiru do tvog tate i bake, takve stvari. Ali oni bujaju u ovim zatvorenijim prostorima ili prostorima kojima je običnim ljudima teže pristupiti.

Mjesta poput 4chan su otvoreni prostori koji su, znate, većini ljudi potpuno nerazumljivi. A tu su i mjesta poput Discorda koji su relativno zatvorene oglasne ploče za ljude koji pokušavaju nanijeti štetu, ali se organiziraju u tim prostorima. Shvaćaju da objavljuju dezinformacijske teorije zavjere koje su pogrešne ili pokušavaju prevariti ljude. A onda kada dođe do ovih prostora poput Facebooka i Twittera, tada ga glupi ljudi lakovjerno pojedu.

POVEZANI ČLANAK: Kada i kako koristiti 4chan za pokrivanje teorija zavjere

DF: Hej, idemo malo više u 4chan jer mislim da je to onaj koji je, znate, zaokupio veliku pažnju. Kako platforma radi? Kakvi to ljudi idu tamo i koordiniraju neke od tih kampanja dezinformacija?

PRIJE KRISTA: To je kao Snapchat za ghoulove koji ne izlaze iz kuće, kao, nestane. Govorim konkretnije o /pol odboru, P O L, koji je politički odbor na 4chanu gdje se probija većina vrsta političkog usklađivanja. Njegovi otvoreni bijeli nacionalisti ili bijeli suprematisti. Izuzetno je antisemitski. To je homofobično, transfobično. Gledajte, ako jeste, ako možete mrziti grupu ljudi da je u jednom trenutku bila proganjana, to je mjesto za to.

Sve je tamo naizgled anonimno. Možete na neki način namjestiti korisničko ime, ali se može hakirati. Obično nije, nije posebno sjajan sustav. Dakle, ljudi uglavnom idu tamo, anonimno troluju, većina stvari tamo je pogrešna ili rasistička. Anonimnost u ekosustavu kojem ne trebaju činjenice da bi bile istinite, samo im je potrebno uvjerljivo poricanje, to jako dobro funkcionira za krajnje desničarske medije. Mjesta kao što su Gateway Pundit, InfoWars i ponekad Drudge Report, pokupit će ta mjesta iz InfoWarsa i prenijeti ih stručnjacima. Sve te glasine počinju na 4chanu.

DF: Kako se snalazite u pokrivanju ovakvih glasina i teorija zavjere? Jer očito je vrijedno vijesti kada znate da glasine na 4chanu skoče na InfoWars i Fox News i da se uzdignu u medijski ekosustav. Ali također ne želite dati više glasa ljudima koji se šire poput antisemitskih, rasističkih stvari.

PRIJE KRISTA: Nije savršeno jer novinari na neki način rade zajedno kako bi otkrili što djeluje na ublažavanju stvarno loših, potpuno lažnih teorija zavjere od toga da dođu do, kaže predsjednica. Kao, ne znamo da li, znate, da li nešto gasimo ili ponekad dolijevamo ulje na vatru. I to je zastrašujuće, ali mi smo, kroz, kao, u osnovi, pogodili i provjerili, došli do točke u kojoj smo prilično sigurni kada treba uskočiti.

I obično tada, znate, javna osoba srednjeg ranga počne to forsirati na način koji može doći do predsjednika ili na način koji može doći do druge javne osobe visokog profila koja može doći na televiziju ili nešto slično da. Pokušavamo ga ugasiti prije nego što dođe do točke u kojoj, znate, predsjednik može, pretpostavljam, poslati svojim sljedbenicima s uvjerljivim poricanjem.

DF: Razgovarajmo o lošim situacijama. Na primjer, koji su primjeri u kojima ste vidjeli kako novinari ili medijske kuće pojačavaju teorije zavjere, glasine, podvale iz ovih mračnih kutova interneta i daju im više daha kada to možda nisu zaslužili ili su, znate, pojačali glasine do te mjere da su medijske kuće to objavile kao da je istina?

PRIJE KRISTA: Naravno. Ovdje ću raditi zabavnu stvar za obje strane, gdje se mi, obje strane liberalne i konzervativne, na neki način gnojimo zavjere. S liberalne strane to je, znate, neka vrsta ruskih nadzornih ploča za dezinformacije, koje, dakle, u osnovi Rusija ima ogromnu raširenu kampanju dezinformacija koja je u tijeku u Sjedinjenim Državama. To je 100 posto istina, to je nešto što znamo.

Neko je vrijeme hrpa web-mjesta koristila ove nadzorne ploče kao 'Pogledajte što Rusi rade.' To nije ono što Rusi rade. To je ono što, znate, to je ono što ljudi koji ponekad mogu shvatiti ruske govorne točke, znate, za nominalnu vrijednost i na neki način ih vraćaju.

Dakle, to je jedna stvar. Mislim strašnije, jer to ima veći utjecaj na javnu politiku jer tisuće ljudi zbog toga idu na granicu. Zavjere migrantskih karavana su posvuda. Ovo je moralna panika koja je uglavnom izbljuvana lažnim memovima, lažnim informacijama. Ako to vidite na Facebooku, gotovo svaki djelić nasilja koji vidite iz ove migrantske karavane je zapravo fotografija nečeg drugog

A mediji nisu obavili dovoljno dobar posao u suzbijanju toga, dijelom zato što mislim da se boje političkog povratka govoreći, znate, predsjednica radi s izuzetno lošim informacijama i puno zastrašujućih ludosti na društvenim mrežama . Tako da mislim da je to, znate, to je, želim reći da se to događa posvuda na svim stranama političkog spektra. Ali jedna strana je očito, upravo sada, znatno gora od suzdržavanja.

DF: Kamo idemo odavde? Kakav biste savjet dali ostalim novinarima koji se trude dati sve od sebe i izbjeći širenje ovih stvari?

PRIJE KRISTA: Naravno. Samo se držite činjenica. Mislim da je to najvažnija stvar, znate - saznajte porijeklo ove stvari, saznajte odakle potječe i recite ljudima, znate, ako je anonimno, anonimno je. To znači, a ako su s razlogom anonimni, to je obično slučaj, pogotovo ako šire stvarno fantastične priče o, znate, imigrantima i drugim proganjanim ljudima. Važno je napomenuti da ako to dolazi s anonimnog računa ili, znate, znate, Freedom Patriot.eagle ili bilo čega, znate, s koje god stranice s lažnim vijestima dolazilo, važno je reći ljudima odakle je došlo .

A još više ako je došao od nekoga poput InfoWarsa ili Paula Josepha Watsona ili nečeg sličnog - nekoga tko je poznat po raspaljivanju straha i širi stvari bez da ih prethodno pogleda, kao, ti stvarno, to je stvar broj jedan. Uvijek navedite kontekst o glasniku. Jer ako imaju nekakav politički motiv onda je to 90 posto problema, zar ne? Zato se vratite odakle su informacije došle, stvarno raširite kontekst oko te stvari i nazovite stvari pravim imenom, znate.

Nazovite teoretičara zavjere teoretičarom zavjere. Nazovite ljude koji su poznati po podmetanju i, kao, općenito, kao, čudnom ponašanju na internetu - recite to pored imena. Kao, svaki put. Vrlo je važno jer na taj način ne nastavljate vatru dalje kada je pokušavate obuzdati. Tako da bi to bilo najvažnije. I također, kao, ako je to samo tip na 4chanu koji nešto govori, a to se još nije shvatilo, nemojte im davati kisik koji žele. Kao, to nije korisna stvar. Pričekajte da dobije neku vrstu stvarnog života prije nego što počnete, znate, ono što mislite da bi razotkrivanje moglo zapravo samo malo potpiriti vatru.

Šiljak – 11:00

DF: Kada obmana skoči s 4chana na Facebook ili Twitter, postaje vrijedna vijesti. Kad predsjednik Sjedinjenih Država ponovi jednu, još više. Ali ne treba prijavljivati sve prijevare.

U svibnju je Whitney Phillips, docentica za komunikaciju, kulturu i digitalne tehnologije na Sveučilištu Syracuse, objavila izvješće pod naslovom “Kisik pojačanja”. U njoj tvrdi da pokrivanjem svih dezinformacija novinari nehotice mogu pogoršati problem.

DF: Hej Whitney, puno hvala što si nam se pridružila. Zaista cijenim što ste ovdje.

Whitney Phillips: Hvala puno što ste me primili.

DF: Današnja epizoda govori o pojačavanju: kako možemo odgovorno izvještavati o ovim informacijama. I zapravo ste napravili mnogo dobrog istraživanja o tome, napisali ste izvješće pod nazivom 'Kisik pojačanja'. Hoćete li nas provesti kroz to izvješće i neke od stvari koje je on pronašao?

WP: Stoga mislim da je najbolja ulazna točka u izvješće zašto sam ga odlučio napisati, jer to obuhvata sva pitanja koja sam pokušavao, barem, da počnem artikulirati koja su pitanja bila. Tijekom izbora 2016., naravno, dobivao sam puno zahtjeva za novinare o trolovima i 4chanu i svim tim stvarima. A razlog zašto sam to učinio je taj što sam proučavao trolanje subkulture i u osnovi internetske ružnoće već više od 10 godina.

I tako sam upućivao puno zahtjeva za novinare i na neki način shvatio da primjećujem sve veću količinu tjeskobe u glasovima novinara s kojima sam razgovarao, a to je postalo još očitije nakon skupa bijelaca u Charlottesvilleu, gdje je mislim da je došlo do svojevrsnog obračuna ili veće svijesti o implikacijama online ponašanja u stvarnom svijetu.

I tako su se nakon tog trenutka posebno novinari s kojima sam radio, s kojima sam intervjuirao, izgledali tako pod stresom. I imao sam jedan razgovor s određenim novinarom i razgovarali smo o opasnostima ambivalentnosti pojačavanja ekstremističkog sadržaja, jer bi ga to, naravno, poslalo u još veću publiku i potencijalno bi moglo nanijeti veću štetu, čak i dok je objašnjavalo kakva su ponašanja bili i što je to značilo i sve to. I u ovom razgovoru, naprijed-natrag, znate, novinarka je nekako razmišljala kako bi voljela da netko može napisati vodič za najbolje prakse o tome kako bi to novinari mogli učiniti, jer ona se nije susrela s tim u svojoj vlastitoj redakciji i nije bila svjesna svih redakcija koje su se doista strukturalno pozabavile tim problemom pojačanja, posebice u kontekstu govora bjelačke suprematike i drugih vrsta govora mržnje i taktika medijske manipulacije. I sjećam se da sam pomislio 'Da, to zvuči kao sjajna ideja - čekaj malo.'

DF: A inspiraciju za ovo izvješće smatram stvarno fascinantnom, zar ne? To je takva, znate, nervoza zbog prijavljivanja dezinformacija i potencijala za njihovo pojačavanje. Koji su bili neki pogrešni koraci koje ste vidjeli da su novinari poduzeli kada su pokrivali ove informacije? Koje su neke uobičajene pogreške koje imaju kada pokrivaju ovo područje?

WP: Dakle, ono što novinari rade i kada dobro rade svoj posao je da ne uređuju, da govore o vijestima kako se odvijaju. I tako time što ne uređujete, ne izlazite odmah i kažete: “OK, znači ova osoba je poznati lažov, tako da stvarno ne biste trebali vjerovati ničemu što oni kažu”, a mi smo, znate. Dakle, umjesto da se sugovornik na neki način smjesti na način koji bi iskreno uređivao i koji bi na neki način pokazao novinarevu ruku time što to ne učini, to će slučajno, - opet, potpuno nehotice - ali je slučajno dalo vjerodostojnost.

Upravo je učinak novinara koji su se držali utvrđenih najboljih praksi omogućio mnogima od ovih manipulatora da stvarno otmu razgovore na podmukle načine. Mnogi su ljudi bili prevareni jer su u osnovi bili dobri u svom poslu.

DF: A sve ovo dovodi novinare u jako teško mjesto, zar ne? Kao, očito je njihov posao pronaći stvari koje su vrijedne vijesti i privlačne na internetu i prijaviti ih tako da, znate, čitatelji dođu na stranicu i pronađu interes za nju. Ali u isto vrijeme, kao, imaju obvezu ne širiti lažne priče od ljudi s lošim namjerama. Dakle, kao, gdje biste povukli tu crtu?

WP: Koristim to u izvješću kao svojevrsni svijetli primjer što učiniti i kako razmišljati o ovakvim pričama, a to je kriterij prijelomne točke. Dakle, ako ste suočeni s određenim ponašanjem, ili znate određeni meme, više nešto poput bilo čega na internetu što biste mogli pronaći, ako je ta stvar - ako je taj artefakt ili ponašanje - relevantna samo za ljude unutar te zajednice, sva izvješćivanja su što ćete učiniti jest uzeti tu priču, ili artefakt ili bilo što, i učiniti ga vidljivijim i vjerojatnijim da će postati prava, autentična priča vrijedna vijesti.

A to se također odnosi na, znate, podvale ili druge lažne priče. Da ako su jedini ljudi kojima je stalo do tih lažnih narativa mala šačica ljudi na lokaliziranoj lokaciji na internetu, jednostavno ne postoji način da se o tome izvijesti na način koji neće učiniti priču većom. Sada je problem u tome što zbog društvenih mreža i zbog toga što obični ljudi i svakodnevni manipulatori imaju svoje mehanizme za pojačavanje, to se naravno pojačanje dogodilo mnogo brže s tako drastičnijim učincima kada se novinar nečim angažira, ali oni ipak imaju svoju vrstu mnogih medijskih ekosustava.

Ponekad je problem u tome što određena priča ili kontroverza uspijeva sama proći Kriterij za napojnicu, ali stvarno postaje svojevrsna autentična, organska, barem, priča koja proizlazi iz određene zajednice, ali na kraju utječe na više ljudi nego izvan te zajednice. Tada postaje škakljivija računica, jer s jedne strane, priča je vrijedna vijesti, možda iz određene računice, da se ljudi izvan zajednice nečim bave.

I stoga bi to moglo pokrenuti ideju da, kao novinar, moram o tome izvijestiti. Ali ako je taj artefakt, ako se ta priča, ako se bilo što dogodi da je izričito lažno ili dehumanizirajuće ili bi nekoga moglo dovesti u opasnost, onda izvješćivanje o njemu - iako je prošao taj kriterij prekretne točke - to i dalje može u konačnici učiniti više štete nego koristi po vrsti finaliziranja pojačanja i širenja na još više publike.

POVEZANI ČLANAK: Kako je teorija zavjere krajnje desnice od 4chana prešla na majice

DF: Ako se vratimo malo unatrag, kada uzmemo u obzir sve ove stvari koje govorite, koje bi stvari koje provjeravaju činjenice i novinari trebali razmotriti uključiti u svoj proces izvješćivanja kako bi osigurali da ne pojačavaju nešto od ovog smeća i osiguraju da donose odgovornije odluke o izvješćivanju?

WP: Mislim da znate, vezati određenu priču za šire narative. Jedan od velikih problema je izvještavanje koje u biti samo ukazuje na nešto. Vrste članaka koje mogu rezultirati najambivalentnijim ishodima su - jedan od načina da se to izrazi su nekakvi članci tipa listicle, gdje je cijela poanta članka reći 'Hej svima, samo želimo da znate da ova stvar se događa”, a onda dokazujete, znate, dajete primjere što god to bilo.

To može biti stvarno potencijalno opasno ovisno o, znate, o kojoj se priči radi i kakvi su ulozi bili, jer. Dakle, jedna stvar koja je, znate, samo neka vrsta čistog pojačanja i pruža u biti svojevrsno, ne znam, spremište. Na primjer, ako govorite o popisu najobrambenijih verzija ili najuvredljivijih primjera određenog mema, sada je to neka vrsta indeksiranja Google pretraživanja.

Ali ako uzimate taj isti sadržaj i smjestite ga u mnogo šire kulturne razgovore, ili ga povezujete, na primjer s time kako i zašto određene informacije putuju na određene načine na društvenim mrežama, ili povezujete nešto s pitanjima moderiranja ili nečim što je dublje veće pitanje, mislim da to onda postaje drugačiji razgovor. Jer tada ne samo da pokazujete da pomažete ljudima da razumiju ekosustav.

I u istom duhu, mislim da je zaista korisno za novinare da se odmaknu i malo krenu meta - i razgovaraju o ciklusima pojačanja i u biti modeliraju promišljenu samorefleksiju. Mislim da je korisno vidjeti to, na neki način vidjeti misaoni proces na objavljenoj stranici, ali i modelirati te vrste tehnika refleksije za čitatelje jer je često, čak i sada, pojačanje nešto što se na neki način smatra sinonimom za biti na internetu.

WP: Da ljudi, obični ljudi - dakle ne novinari, nego obični ljudi - retvituju stvari, čak i kako bi skrenuli pozornost na to koliko je nešto loše. Oni komentiraju stvari na način koji će, znate, izvući taj sadržaj na vrh algoritma ako se dovoljno ljudi bavi njime.

Dakle, navesti ljude da pomisle da komentiranje nečega nije samo čin komentiranja – to je također čin pojačavanja i to čini sadržaj dalje širi. To ne znači da ne trebamo komentirati. To ne znači da ne bismo trebali retweetati. To znači da samo trebamo uzeti trenutak i razmisliti o tome što radimo i kako se svi uklapamo u te lance pojačanja. I kako možda možemo donijeti savjesnije odluke o stvarima s kojima smo se bavili online.