Novinari cijene precizan jezik, osim kada je u pitanju opisivanje 'manjina'

Kao novinari, oslanjamo se na detalje kako bismo poboljšali naše priče. 'Dobijamo ime psa' i pokušavamo biti konkretni kako bismo mogli ponuditi jasnoću i reći cijelu istinu.

Ali kada su u pitanju priče koje uključuju rasu i etničku pripadnost, mi smo sve samo ne specifični.

Često koristimo riječ 'manjine' da opišemo svakoga tko nije bijelac. Poznato je i politički korektno, ali malo objašnjava ljude koje spominjemo. I kako obojeni ljudi postaju većina , riječ postaje sve netočnija.

Kao odgovor na nedavnu priču Phuong Ly na Poynter.org-u o korištenju 'manjina' od strane novinara, jedan komentator nazvao ju je 'odbacivanjem' i 'omalovažavajućim' opisom. Drugi je rekao da ljudi koriste tu riječ odraz 'intelektualne lijenosti'.

Merrill Perlman, bivša direktorica ureda za kopiranje New York Timesa, rekla je za Ly da još nije vidjela dobru alternativu za “manjine”. “Netko,” rekla je, “treba izmisliti novu riječ.”

Objašnjavajući što mi stvarno znači 'manjine'

Postoje neke moguće zamjene za 'manjine', uključujući AHANA - izraz koji Boston College koristi za označavanje Afrikanaca, Hispanjolaca, Azijata i Indijanaca. Ali problem s akronimima je što su i one nejasne. Osmišljavanje novog pojma čini se manje važnim od objašnjavanja značenja pojmova koje već koristimo.

Izrazi kao što su 'crnac', 'Hispanjolac', 'Amerikanci Indijanaca' i 'Azijatski Amerikanci' više su opisni od 'manjine', ali su i dalje opći. Reći da je djevojka crna govori mi samo boju njezine kože i ne otkriva ništa o tome odakle su ona ili njezina obitelj. Reći da je Kenijka ili Uganka, međutim, to čini. Ovo mi još uvijek ne daje puno informacija o djevojci, ali više otkriva nego jednostavno reći da je 'manjina'.

Neki su novinari dobro obavili posao objašnjavajući što misle pod 'manjinama'. U priči od 15. kolovoza, Martin Finucane iz Boston Globea upotrijebio je riječ 'manjine', a zatim ponudio pojedinosti:

Ured glavnog državnog odvjetnika Massachusettsa tužio je restoran i bar u Dorchesteru i njegovog vlasnika, navodeći da je establišment ušao u obrazac ne dopuštajući manjinama ulazak. …

U tužbi se tvrdi da su jedne noći u prosincu 2010. dvojica muškaraca zelenortskog i afričkog podrijetla odbijena od O’Neila na aveniji Dorchester. Zatim je kasnije te noći grupa prijatelja zelenortskog, španjolskog i afričkog podrijetla odbijena. Trećoj skupini manjina navodno je odbijen ulazak u travnju.

Finucaneovo objašnjenje pružilo je dodatni sloj detalja koji mi je dao bolji osjećaj tko je odbijen. Možda je i čitateljima koji su sa Zelenortskih otoka, Španjolci ili Afrikanci olakšano povezivanje s pričom.

Znati kada je rasa relevantna

Mnogo je slučajeva kada je rasa izvora nevažna i ne bi se trebala uključiti. Neke novinske organizacije kao što je Arkansas Democrat-Gazette i dalje koriste rasne identifikatore u krimićima, unatoč kritikama. U povezanoj objavi Romenesko ranije ovog mjeseca, čitatelji su podijelili oprečne stavove. 'Kad pročitam krimić u novinama, odmah želim znati rasu', rekao je komentator Henry Potter. No, kako je komentator Rod Paul istaknuo, “rasni opis prečesto se koristi samo kada navodni zločinac nije bijelac.”

Moj bivši kolega Keith Woods jednom je napisao da su identifikatori rijetko relevantni ili otkrivaju. 'Urbani' (sociološki termin), 'unutarnji grad' (zemljopisni pojam) i 'plavi ovratnik' (ekonomski izraz) koriste se za konotiranje rase i etničke pripadnosti', napisao je. ” ‘Manjina’, brojčani izraz, često se koristi kada novinar zapravo ima na umu određenu rasnu skupinu, dopuštajući smiješni oksimoron, ‘većinska manjina’.”

Woods je istaknuo da “rasa često ima važnost u pričama. Samo što je relevantnost neistražena i neobjašnjiva.” Nudeći kontekst i izbjegavajući općenitosti, možemo pomoći u poticanju zdravog dijaloga o rasi i etničkoj pripadnosti.

Biti konkretan kada je rasa relevantna

Kada je rasa relevantna, pitajte: 'Postoji li konkretniji način opisa ove grupe ljudi?' I pitajte izvore: 'S kojom se riječju ili frazom najviše poistovjećujete?'

Lako je vratiti se na potpuni opis poput 'manjine'. Kada pričamo priče o raznolikosti, na prstima prolazimo kroz jezik kako bismo izbjegli jezične nagazne mine. Oslanjamo se na široko prihvaćene riječi i izraze jer se osjećamo sigurnima koristeći ih. Ali izbjegavajući pojavu netrpeljivosti, također riskiramo kodirani jezik koji signalizira klasu ili ljude prikazuje kao “druge”. U tom procesu završavamo s pričama koje ovjekovječuju etikete, a ne prikazuju ljude.

Bio sam kriv za ovo. Često sam koristio riječ 'manjine'. Kada nisam siguran što želim reći ili želim izbjeći da zvučim previše kritično, pišem općenito. Ali neprecizan jezik može dovesti do pogrešnih tumačenja i, u nekim slučajevima, ovjekovječiti stereotipe.

Snimanje nijansi, odražavanje promjena u jeziku

Sada kada se demografija u Sjedinjenim Državama mijenja, nije tako točno kao što se nekad govorilo o 'manjinama'. Kako se svijet mijenja, mijenja se i jezik. Razmislite samo o svim ažuriranjima AP Stylebook svake godine, te o novim riječima i definicijama ući u rječnik .

Poynterov Roy Peter Clark rekao je da riječ 'manjine' možda prolazi kroz 'semantički pomak' - promjena u asocijacijama i značenjima riječi tijekom vremena. “Ponekad promjene u riječi traju stoljećima”, rekao mi je Clark. “Drugi put se to može dogoditi vrlo brzo.”

Riječ 'djevojka', na primjer, koristila se za označavanje mlade osobe bilo kojeg spola. Definicija 'obojenog' također se promijenila.

“Izraz 'obojeni' se dugo vremena koristio za označavanje Afroamerikanaca sve dok nije proglašen uvredljivim. I to se zapravo odnosilo samo na 'crne' ljude”, rekao je Clark. “Sada imamo ‘boje’, što se čini sinonimom za nebijele. Kako se populacija mijenja, termin kao što je 'boja osoba' umjesto 'manjina' mogao bi biti prikladniji.'

Neki ljudi, međutim, tvrde da je 'crna osoba' jednako loša kao i 'manjine' ili još gore. Također možemo biti ograničeni AP Stylebookom ili stilom naših redakcija. Kada je to slučaj, pomaže biti otvoren prema čitateljima o tome zašto koristimo određene izraze.

Na svom Stranica 'O'. , the Udruženje azijskih američkih novinara objašnjava: “AAJA koristi izraz 'Azijatski Amerikanci i Pacifički otočani' kako bi obuhvatio sve Amerikance - i građane i stanovnike - koji se poistovjećuju s jednom ili više od tri tuceta nacionalnosti i etničkih skupina u istočnoj Aziji, jugoistočnoj Aziji, južnoj Aziji, Bliskog istoka i otočja Pacifika. Koristimo ovaj izraz za naše zajednice u cjelini, kao i za naše članstvo, koje uključuje predstavnike iz svih ovih regija.”

Nedavno je Los Angeles Times objavio dopis pomoćnika glavnog urednika Henryja Fuhrmanna objašnjavajući zašto Times koristi 'latino' umjesto 'latinoslavnog'. Neki čitatelji pljeskao je Timesu za svoju odluku, dok su drugi sugerirali da je izraz pogrešan i postavlja više pitanja nego što daje odgovora .

To je problem s korištenjem jedne riječi ili izraza za opisivanje cijele grupe ljudi - ona nikada u potpunosti ne obuhvaća nijanse te grupe. Neizbježno će se neki ljudi osjećati omalovaženo ili pogrešno okarakterizirano.

Postoji moć u specifičnosti i saznanju više o pojedincima iza oznaka koje koristimo. Što smo konkretniji o ljudima u našim pričama, to će naše priče biti točnije — i smislenije.