Zastrašujući trend gašenja interneta

(Lipowski Milan / Shutterstock)

U srpnju 2016. vladine snage u sjevernoj indijskoj državi Jammu i Kashmir ubile su mladog zapovjednika militanata Burhana Wanija.

Wani je pripadao separatističkoj skupini Hizbul Mudžahidi, pro-pakistanskoj militantnoj organizaciji koju su Indija, Sjedinjene Američke Države i Europska unija proglasile terorističkom grupom.

Njegovom sprovodu prisustvovale su tisuće ljudi, što ga je učinilo Wanijevim plodnim prisustvom na društvenim mrežama iznimno popularan među kašmirskom omladinom. Kako se vijest o smrti širila, nasilni su prosvjedi izbio u cijeloj državi, a lokalna vlada je odgovorila obustavom mobilnih i fiksnih telefonskih usluga, kao i blokiranjem kabelske televizije i distribucije novina.

Zamračenje informacija trajalo je 203 dana. Nasilje i prosvjedi, međutim, nastavio godinama.

Diljem svijeta vlade se sve češće okreću zatvaranju mreže kako bi ugušile nemire i suzbile širenje glasina i lažnih vijesti. No, nema empirijskih dokaza koji bi dokazali da je ova taktika učinkovita, a aktivisti i novinari podjednako su izrazili zabrinutost zbog katastrofalnih nuspojava koje ova zatvaranja često imaju na zajednice.

'Službeno opravdanje koje su dale vlade i utjecaj (ovih zatvaranja) na terenu rijetko se podudaraju', rekao je Berhan Taye, čelnik Access Nowa #Nastavi kampanja. Pristupite odmah je međunarodna neprofitna organizacija koja se zalaže za slobodan i otvoren internet diljem svijeta, a kampanja #KeepItOn je dokumentiranje i provjeravanje slučajeva gašenja interneta od 2016.

(#KeepItOn izvješće za 2018.)

Kampanja je 2018. identificirala 196 slučajeva gašenja interneta diljem svijeta. To je gotovo dvostruko veći broj u odnosu na 2017., a gotovo tri puta više od 2016. godine.

'Zaustavljanje se normalizira, kao da se očekuje da će se dogoditi', rekao je Taye za IFCN. “(Postoji osjećaj) među novinarima, aktivistima i drugima da će se zatvaranja tijekom izbora 2020. dogoditi, pa se moramo pripremiti.”

Zaustavljanje rada u Indiji: popularno korišteno, upitno učinkovito

Afrika i Azija dva su kontinenta koja su najviše pogođena gašenjem interneta, a Indija je daleko najveći počinitelj: 67% dokumentiranih zatvaranja #KeepItOn u 2018. dogodilo se u Indiji, uz 134 incidenta.

(#KeepItOn izvješće za 2018.)

Unutar zemlje, 47% njih dogodilo se u Jammuu i Kašmiru, prema nedavnom istraživanju studija rađeno na Sveučilištu Stanford.

'Zaustavljanje (događa) ne samo zbog lažnih vijesti, već ako se vlada boji ili predviđa nasilje', rekao je Uzair Rizvi, novinar koji radi za AFP Fact Check u Indiji i Južnoj Aziji, u intervjuu za IFCN.

Za razliku od afričkih zemalja u kojima zatvaranja na nacionalnoj razini provode predsjednici ili premijeri, u Indiji njima upravljaju lokalne vlasti u određenim državama, pa se razlikuju po ozbiljnosti i prirodi.

Rizvi je objasnio da dok su u Kašmiru gašenja učinkovita u suzbijanju 'svih vrsta informacija, bilo istinitih ili lažnih', vlasti u drugim gradovima poput Srinagara jednostavno smanjuju brzinu mobilnog interneta, tako da se ništa ne mijenja osim brzine kojom se informacije dijele.

'U drugim dijelovima zemlje gašenje interneta se obično provodi kasno, nakon što se (djelić) pogrešnih/dezinformacija naširoko proširi', dodao je Rizvi. “Tada (vlada) shvati i blokira internet, a ponekad i svu komunikaciju, što je daleko od učinkovite.”

Studija sa Stanforda pokazala je da se masovna mobilizacija u Indiji može dogoditi čak i u nedostatku društvenih medija i digitalnih platformi.

Zapravo, uklanjanje ovih alata “može pretvoriti predvidljivu situaciju u onu koja je vrlo nestabilna... Glasine i dezinformacije nastavljaju se širiti sa ili bez pristupa digitalnim komunikacijskim mrežama, čija je primarna uloga akceleratora širenja informacija.”

Pogrešan pristup sprječavanju lažnih vijesti

Taye iz kampanje #KeepItOn upozorio je da su vlade opravdale 33 zatvaranja do kojih je došlo 2018. tvrdeći da žele suzbiti dezinformacije, “Širenje lažnih vijesti nije počelo s Facebookom. Pitanje dezinformacija nije počelo s Facebookom.”

'Problem koji sada imamo je brzina kojom se dijeli... Ali kada ljudima onemogućite pristup informacijama, jedini pristup koji imaju je prethodnim dezinformacijama.'

U travnju je IFCN izvijestio o tome da je vlada Šri Lanke zatvorila sve platforme društvenih medija nakon toga Uskršnji samoubilački napadi , koji je ubio najmanje 290 i ranio gotovo 500 ljudi.

Usprkos zatvaranju, lažne vijesti su harale nakon napada; AFP izvijestio da je Sanjana Hattotuwa, koja prati lažne vijesti na društvenim mrežama u Centru za političke alternative u Colombu, čak vidjela porast lažnih prijava na Facebooku iz tog područja.

Rizvi je objasnio da, budući da je gašenje bilo ciljano samo na društvene mreže, 'ljudi su mogli koristiti internet i preusmjeravali su pristup društvenim mrežama putem VPN-ova.'

Taye je dodao da je još jedna nuspojava zatvaranja u Šri Lanki bila ta da 'ljudi nisu mogli pronaći svoje voljene, nisu mogli dijeliti informacije, a nitko nije dao što je točna priča i što se događa na terenu .”

Gašenje interneta također znači da provjeravatelji činjenica i novinari nisu u stanju obavljati svoj posao, a korisnici vijesti ne mogu pristupiti alternativnim stranicama na kojima bi potencijalno mogli provjeriti tvrdnje i potražiti točne informacije.

Alphonce Shiundu, kenijski urednik u Africa Checku, rekao je za IFCN da je “lijek za dezinformacije rasvijetliti ih, suočiti ih s istinom, činjenicama i dati onima koji ih šire ispraviti lažne informacije”.

Kenija još nije doživjela zatvaranje, ali najmanje 11 afričkih zemalja jest, prema podacima #KeepItOn za 2018.

'Ljudi će i dalje razgovarati, pozivati, dijeliti tekstualne poruke, gledati TV, slušati radio, ogovarati na tržnicama i u pubovima', rekao je Shiundu. “Puno je bolje ako sve to mogu učiniti dok imaju pristup lako dostupnim internetskim alatima koji će im pomoći da provjere upitne tvrdnje i razvrstaju činjenice od fikcije.”

Dakle, što zapravo rade gašenja interneta?

U izvješće od 2016. Deloitte, mreža za računovodstvo i profesionalne usluge, izračunala je da bi gašenje interneta moglo rezultirati gubitkom od najmanje ,4% i najviše 1,9% dnevnog BDP-a bilo koje zemlje, ovisno o stanovništvu zemlje, povezanosti i penetraciji širokopojasnog pristupa.

U zemlji poput Etiopije, koja je pretrpjela nekoliko zatvaranja između 2018. i 2019. sredstva gubitak od 4,5 milijuna dolara za svaki dan proveden izvan mreže.

A te procjene čak ne uključuju neformalni sektor, rekao je Taye, koji uključuje male tvrtke koje često rade isključivo na WhatsAppu kako bi prodale svoje proizvode i komunicirale s kupcima.

Ovisno o kontekstu, isključenja interneta također mogu značiti da kršenja ljudskih prava ostaju neprimijećena i nerazjašnjena.

'U Sudanu nitko zapravo ne zna koliko je ljudi umrlo 3. lipnja, jer je internet bio isključen', rekao je Taye. Sudan je upleten u nasilni sukob od travnja, kada je diktator Omar al-Bashir svrgnut nakon višemjesečnih protesta. Početkom lipnja snage sigurnosti otpušten na velikom protestnom kampu ispred vojnog stožera.

Vlada je u to vrijeme isključila gotovo sve internetske i telefonske usluge razumio od strane mnogih kao taktika da se izvuče s nasiljem i ubojstvima koje je nametnula država.

'Ako se radi o prosvjedu, to znači da ljudi nisu u mogućnosti dokumentirati kršenja, ne mogu podijeliti te informacije', rekao je Taye.

Dodala je da, iako postoji malo istraživanja o tome kakve su implikacije gašenja interneta na zdravstvene usluge, liječnici i vozila hitne pomoći zasigurno teže komuniciraju s ljudima na terenu.

“(Ne postoji način da se zna) koliko žrtava dolazi u bolnicu; postoje problemi s dokumentiranjem i skladištenjem lijekova”, objasnila je.

'Postoji vakuum informacija.'